Kršćani već na početku korizme na simboličan način započinju svoj korizmeni hod prema Uskrsu kada im svećenik posipa glave pepelom uz riječi: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“ ili „Obrati se i vjeruj evanđelju.“

Početak i kraj korizme označen je pokorom, tzv. strogim postom i nemrsom. U Crkvenoj godini dva su dana određena za strogi post i nemrs, a to su Čista srijeda i Veliki petak. Post obvezuje sve osobe od navršene 18. godine do 60., a znači samo jednom na dan do sita se najesti, dok nemrs obuhvaća sve ljude od navršene 14. godine života, a znači ne jesti meso niti mesne prerađevine.

Korizma je u narodu vrijeme pročišćavanja i uzdržavanja od obilja, kako bi se zadobilo više Božje milosti. Tada se ne održavaju ni svadbe ni veća slavlja. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeseta dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. Iz tog razloga je korizma simbol „povlačenja“ vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj pripremiti vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti.

Kršćani kroz korizmu pokušavaju mijenjati svoj život, a u tome im na poseban način pomažu razna odricanja, odlasci na pobožnost križnog puta, primanje sakramenta svete ispovijedi kako bi pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Posebnost korizme u liturgijskim slavljima je ljubičasta boja koja i sama simbolizira razdoblje pokore.

Razdoblje korizme obuhvaća 6 nedjelja od kojih svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Budući da uskrsne svečanosti i sam Uskrs nadilazi sve druge liturgijske blagdane po svojoj važnosti, onda se treba za njega posebno i dobro pripraviti u strogoj čistoći i ozbiljnoj pokori. Ne radi se samo o tome da se sjećamo onoga što se dogodilo, jedne povijesne činjenice našega otkupljenja, nego da taj misterij osobno doživimo i oživimo usvajajući njegovu krepost.

Iako smo svjedoci da se ljudi vole hvaliti svojim korizmenim odlukama i odricanjima, na žalost, u današnje se vrijeme izgubio doticaj sa stvarnim smislom odricanja, posta i molitve. Važno je korizmene odluke donijeti u svome srcu, ali ne sa zemaljskim ciljem. Korizma nije tu da nam pomogne da uljepšamo svoja tijela uz pomoć korizmenih odluka, već je smisao korizmenih odricanja produbljivanje našeg osobnog odnosa sa Bogom. Post, molitva i odricanje važne su sastavnice našeg kršćanskog života jer to smo vidjeli i na raznim primjerima u Bibliji, no najupečatljiviji je četrdesetodnevni Isusov boravak u pustinji kada nam pokazuje pravi smisao posta i molitve. Iako nakon svega dolazimo u razna iskušenja i to nije lagano, ipak je važno to na ispravan način pretočiti u svakodnevni život jer nam je dano jedno posebno vrijeme kada možemo ojačati taj odnos prema našem Stvoritelju. Važnost donošenja ispravnih korizmenih odluka i ciljeva ističe se tek po završetku korizme jer tek tada dolazi razdoblje kada svatko od nas ubire plodove.

Kršćani su putnici u ovome svijetu. Krenuli smo iz Rajskog vrta te putujemo k Novom Jeruzalemu. Na tome putu dolazi Uskrs. Sramota križa i osude, gorke suze i prolivena krv Velikog petka, te poraz Isusa Krista u nedjeljnom jutru zasjali su neviđenom svjetlošću, a toplina Božje ljubavi obasjala je svakoga čovjeka. Nemojmo biti ti koji se skrivaju od Božje ljubavi te u ovih 40 dana propitujmo sebe kako bismo bolje svjedočili onu krasnu činjenicu da nas Bog ljubi i da mi trebamo ljubiti bližnjega kao što ljubimo sebe, jer jedino na taj način možemo uistinu biti dostojni činjenice da smo djeca Božja. Otvorimo svoja srca i činimo dobra djela jer jedino na taj način Bog može širiti ljubav u ovome svijetu, a mi na poseban način možemo biti „sol zemlje i svijetlo svijeta.“ (Mt 5,13.14)

Zoran Košić Čačić