Došašće je, kako i sama latinska riječ adventus otkriva,  razdoblje u crkvenoj godini, kad se kršćani pripremaju za svetkovinu Božića, odnosno za Isusov dolazak. Za kršćane je to i početak liturgijske, odnosno crkvene godine. Došašće traje četiri nedjelje, a započinje najbližom nedjeljom blagdanu sv. Andrije apostola, pa tako može započeti najranije 27. studenog i traje do Badnjaka, 24. prosinca.

Kroz došašće se na stolove naših kuća stavljaju adventski vjenčići koji na sebi imaju četiri svijeće koje se postepeno pale svake nedjelje. Adventski vijenac na poseban način podsjeća ukućane na ono što dolazi, te ih potiče da sa velikom željom to i očekuju.

U liturgiji došašća koristi se ljubičasta boja koja je znak pokore, ali za razliku od korizme, došašće nije toliko obilježeno pokorom, već više radosnim i povjerljivim iščekivanjem.

Kroz došašće se vjernici u crkvama ranom zorom okupljaju na misama koje se nazivaju zornice, te i na taj način radosno iščekuju dolazak Božića.

Danas postoji opasnost da se izgubi osjećaj za došašće jer se nalazimo u vremenima kada se sve ranije po trgovinama, ulicama i trgovima postavljaju i pale božićne žaruljice i ukrasi, no to nas ne treba pokolebati da u svome srcu ipak ostavimo mjesta za ono što radosno, puni nade iščekujemo, a to je dolazak i rođenje Isusa Krista.

Usprkos svom blještavilu i šarenilu, Isus dolazi u skrovitosti i progovara u tišini, te je stoga vrijeme došašća idealna prilika da čineći dobra djela posložimo svoja srca te ih otvorimo da Krist i njegova ljubav progovara u nama u vrijeme radosti i ljubavi, na sam Božić i u vremenu nakon njega.

Zoran Košić Čačić