Malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce… Radi se naravno o šegrtu Hlapiću koji je zajedno sa svojim čizmicama konačno dospio na filmsko platno.

Prošlo je čak 100 godina otkad je Ivana Brlić Mažuranić napisala „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, a roman je još uvijek nezaobilazna lektira svkog pravog đaka. No, kako ne bismo dijelili zgode i nezgode s Hlapićem samo preko izlizanih stranica knjiga, odlučili smo na jedan dan zamijeniti školske klupe puno udobnijim sjedalima u kinu.

Učenici nižih razreda OŠ Vidovec i PŠ Nedeljanec konačno su imali priliku vidjeti Hlapića, Gitu, majstora Mrkonju i ostale junake te tako upotpuniti sve one zamisli koje su imali čitajući knjigu.

I što je najbitnije, Hlapić ovoga puta nije – miš!

Film prati radnju romana, no ima i nekih izmjena za koje se nadamo da naše učenike neće zbunjivati pri prepričavanju i pisanju lektire. Tako Hlapić i nije baš malen kao lakat, ni veseo kao ptica (ne fućka i ne pjeva cijeli dan kod posla), a crni čovjek čak vozi motocikl… No, bitno je da nas priča i dalje podjseća na važnost prijateljstva koje nam pomaže da prevladamo prepreke na našem životnom putu te na poštenje koje se na kraju isplati i vodi nas do plemenitog cilja.

I  za kraj poruka našoj djeci (citat iz romana):

„No zato ipak neka nitko ne pobjegne od svoje kuće. Nikomu nije tako zlo kako je bilo Hlapiću kod majstora Mrkonje, a bogzna bi li svaki bio takve sreće na svom putu kao Hlapić.“

Draženka Kožar