Možeš li nam otkriti kako i kad je sve počelo?

Zaljubio sam se u nogomet gledajući utakmice na televiziji. Kao mali dječak igrao sam ga kod kuće. Sportske dane  započeo sam u Vidovcu. Majka mi je obećala da će me, prođem li prvi razred s uspjehom 5.00, upisati u tamošnji nogometni klub.

S obzirom da treniraš već osam godina, kako si usklađivao školske i sportske obaveze?

Prosječan sam učenik. Na početku mi je bilo teško spojiti učenje i treninge, no kako je vrijeme prolazilo, sve bolje sam se prilagodio. U slobodno vrijeme odrađujem zadaće, no nakon toga volim otići na igralište te tamo trčati.

Je li to usklađivanje obaveza ponekad stresno?

Kako bih umanjio stres, volim razmišljati o nečem pozitivnom i raditi stvari koje me vesele.

Što te  veseli?

Volim se družiti s obitelji i prijateljima i volim pomagati.

Na koji te način obitelj podržava?

Najveća podrška mi je otac. Roditelji dolaze na utakmice svakom prilikom.

Koja je najpotrebnija osobina koju sportaš kao ti treba imati da bi uspio?

Upornost i ponekad tvrdoglavost. To je potrebno zbog napornih treninga. Ponekad treniram kod kuće oko pola sata dnevno i još na nogometnom treningu jedan i pol sat.

Kako se osjećaš na terenu?

Na nogometnom terenu nestaju svi moji problemi. Vrlo sam emotivan te se dogodi da ponekad čak i zaplačem nakon poraza.

Imaš li neki osobni ritual prije utakmice?

Prije svake utakmice pomolim se prije nego izađem na teren.

Koji ti je najvažniji trenutak u dosadašnjoj nogometnoj karijeri?

To su moja dva gola koja su odnijela pobjedu protiv NK Rudeša.

Koji su tvoji nogometni uzori?

Najdraži igrač mi je Cristiano Ronaldo, a neki od idola su mi Mario Mandžukić, Zlatan Ibrahimović... Najdraži hrvatski nogometni klub mi je NK Varaždin, a svjetski Liverpool.

Dinamo ili Hajduk?

Preferiram Dinamo.

Jesi li u dosadašnjoj karijeri imao problema s ozljedama?

Nisam imao nikakvu jaču ozljedu, jedino, kada sam bio mlađi, uzeo sam stanku od godine dana zbog problema s ligamentima, ali sada je sve u redu.

Kojim bi se sportom bavio uz nogomet ili da se njime ne baviš?

To bi vjerojatno bila atletika. Najdraži predmet mi je Tjelesna i zdravstvena kultura te sam bio član školske atletske ekipe.

Koje si rezultate u tom području ostvario?

Bio sam prvi u trčanju na 800 m na ekipnom županijskom natjecanju u atletici. Ostavio sam ostale daleko iza sebe. Kažu da sam uspješan u trkačkim disciplinama.

Kada si već priznao da si emotivan, je li i atletika iz tebe izvukla neke osjećaje?

Kada sam bio prvi na ekipnom natjecanju na županijskom krosu, a moja ekipa nije prošla dalje, osjećao sam se istovremeno tužno jer nismo prošli, i sretno jer sam pojedinačno bio najbolji.

Koji je tvoj životni cilj?

Želio bih raditi kao trener. Volio bih zaigrati za Hrvatsku reprezentaciju.

Što poručuješ mlađim učenicima koji imaju sličan životni san?

Ne zanemarujte školu i trenirajte kad god stignete. Budite tvrdoglavi i vjerujte u sebe!

Intervju vodili i oblikovali: učenici 5.a r., Sara Buhin, 8.b, Tessa Bošnjak, 7. a i Iva Zagorec, 7. a