Isus je 40 dana postio u pustinji, a taj se broj vezuje i uz 40-godišnje putovanje Izraelaca u Obećanu zemlju. Broj 40 zato ima simboliku kušnje i usavršavanja te pokore i obraćenja.

Obred pepeljenja na Čistu srijedu ili Pepelnicu znak je pokore i obraćenja. Svećenik posipa glavu vjernika pepelom u znaku križa i izgovara rečenicu: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ ili drugu: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“  Kršćane pepeo podsjeća na prolaznost zemaljskog života i svih materijalnih dobara. To je poziv na prihvaćanje pravih i istinskih vrijednosti.

Post, koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak, znači da se katolici od 18. do 60. godine života (s izuzetkom bolesnika) taj dan smiju samo jednom do sita najesti, što ne isključuje i druge oblike odricanja.

Nemrs, koji je propisan za sve petke u korizmi, znači odricanje od mesa toplokrvnih životinja, a obvezuje sve vjernike koji su navršili 14 godina. Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje molitvu, post i dobra djela.

Brojni se kršćani u korizmi svih 40 dana odreknu nečega što im je osobito drago, npr. mesa, alkohola ili cigareta. Ima onih koji odluče da će u korizmi ranije ustajati i da neće gledati televiziju. Neki si kršćani zadaju osobitu pokoru – odluče osloboditi se nekoga grijeha i u svoj život nastoje uvesti neku korisnu naviku. Tijekom korizme pokušaju biti vrijedni u poslu, samozatajni, strpljivi prema svojim ukućanima, šutljivi i vrijedni. Velik broj kršćana odluči da će u korizmi svaki dan desetak minuta čitati Sveto pismo. Brojne su obitelji koje u korizmi odluče da će navečer uvesti obiteljsku molitvu ili da će svaku večer zajednički u obitelji moliti krunicu. Jedni odluče na početku i na kraju korizme dobro se ispovjediti i tako u te dane biti osobito čistima. Djeca obično odluče da će se tih dana odreći slatkiša i bombona, da će se odreći nekih igara koje su im smetale da napišu školske zadaće i više uče. Neki odluče svaki dan, ili nekoliko puta tjedno, poći na svetu misu. Drugi pak odluče na početku korizme da će svaki dan naći pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravljivanje svoga duha, za liječenje svoje savjesti i srca.

Kršćanska pokora nije radi same pokore, ni odricanje radi samog odricanja. Ovo sveto vrijeme daje nam mogućnost unijeti u svakodnevni život plodove naše pokore i odricanja. Pokora bi nas trebala iznutra očistiti i oplemeniti, a odricanje od nas napraviti ljude slobodne od svih nepotrebnih i nebitnih stvari kako bi lakše uočili one bitne. Još važnije, da bi lakše uočili bližnjega u potrebi.

Jelena Breški, vjeroučiteljica